O Holivetu

Od malena sam voljela biti u društvu životinja, promatrati ih, pomagati im, jednostavno biti s njima. Kao i mnoga druga djeca, još u vrtićkoj dobi htjela sam biti veterinarka, no ta ideja me nikada nije napustila pa sam i završila Veterinarski fakultet na kojem danas i radim. Opčinjenost prirodom i životinjama prati me cijeli život. U slobodno vrijeme uvijek sam se bavila aktivnostima vezanim za prirodu i životinje poput planinarenja, jahanja, učenja o odgoju i ponašanju pasa. Bila sam voditeljica tečajeva za odgoj i socijalizaciju pasa u Klubu za obuku službenih i sportskih pasa Zagreb, u sklopu kojeg sam se sa svojom dragom nizozemskom ovčarkom Adrie dugo godina aktivno bavila agilitijem, a neko vrijeme i obukom za spasilačkog psa. Baveći se liječenjem životinja, primjetila sam da one imaju slične probleme kao i ljudi, mnoge pate od kroničnih bolesti već u (pre)ranoj dobi. Mnogim kroničnim bolestima ne zna se uzrok, a u cijelom svijetu primjećuje se porast njihove pojavnosti. Istovremeno, ljudi su sve vezaniji za svoje kućne ljubimce, sve spremniji uložiti svoje vrijeme, ljubav i novac kako bi im pomogli, a usprkos tome, kvaliteta života tih životinja sve je manja. Kao i ljudi, i životinje su često “osjetljive” na određeni organski sustav. Tako neke imaju više problema s kretanjem, druge s probavnim sustavom, treće s kožom.. I to nije slučajno.

Prije puno godina počela sam istraživati meni do tada manje poznate načina “liječenja”, odnosno postizanja ili održavanja ravnoteže koja nam pomaže da budemo sretni i dobrog zdravlja. Činio mi se smislenim integrativni pristup liječenju, promatranjem bića u cjelosti, ne usredotočujući se isključivo na iskačući zdravstveni problem. Ovaj pristup nikako nije isključiv, zato se i naziva integrativnim. Bolest u prvom redu treba spriječiti, ako nastane onda ju izliječiti, a ako ju se ne može izliječiti znanjem i mogućnostima prisutnim u tom trenutku,  životinji treba pomoći da živi što kvalitetnijim životom. Uvijek je uputno da svaku bolesnu životinju pregleda doktor/ica veterinarske medicine i svim dostupnim metodama suvremene medicinske dijagnostike pokuša doći do dijagnoze, što je i preduvijet adekvatnog liječenja. No osim liječenja, treba se zapitati zašto je do bolesti došlo i pokušati korigirati predisponirajuće čimbenike kako se bolest ne bi ponovila. Komplementarne metode liječenja većinom imaju upravo taj cilj, podržati organizam u postizanju ravnoteže, ne interferirajući sa suvremenim metodama liječenja, dapače, djelujući usporedno s njima.

U jesen 2015. godine na meni tada najčudniji mogući način, “slučajno”, pretražujući internetske stranice, zatekla sam se na stranici engleske škole za shiatsu terapeuta za konje i jahače. Odmah sam osjetila da ju želim upisati, iako tada nisam znala ni što je shiatsu. Još čudnija bila je spoznaja da škola uskoro kreće sa generacijom studenata u Hrvatskoj. Shiatsu škola za konje i jahače u Hrvatskoj?! Tada sam stvarno mislila da krivo vidim, ali bila je istina!

Istu jesen završila sam uvodni tečaj i zaljubila se u shiatsu. Iduće godine upisala sam trogodišnju školu za shiatsu terapeuta za konje i jahače koju sam i završila 2019. godine. Škola je, osim za konje i ljude, sadržavala praktičnu i teorijsku edukaciju o shiatsu terapiji za pse. Kada se svlada osnovni princip, shiatsu se, uz neke specifičnosti pojedinih vrsta, lako preslikava na bilo koju vrstu životinja.